OŠ fra Jeronima Vladića slavi svoj dan
-Autor: OS škola Ripci, Objavljeno 04.03.2013 09:30
Na rođendan fra Jeronima Vladića Osnovna škola u Ripcima slavi svoj dan. Tim će povodom danas u 11h u kino dvorani franjevačkog samostana na Šćitu biti održana svečana priredba na kojoj će učenici naše škole pokazati svoje vještine u pjevanju, recitiranju i glumi.Nakon priredbe djelatnici škole i gosti će nastaviti druženje na ručku u motelu "Rama".
S obzirom da se na Dan škole prisjećamo lika i djela fra Jeronima Vladića u nastavku teksta iznosimo par crtica iz njegova bogatog i pamćenja vrijednog života.
Fra Jerko potječe iz ramskog kraja, tj. područja oko rijeke Rame, a rodio se u selu koje leži na njezinom ušću, Ustirami, g. 1848. Imao je strica, vrlo ugledna franjevca, fra Antu Vladića. Tako je lakše razumjeti da je g. 1858. došao u fojnički i gučogorski samostan na nauke a nešto kasnije i na župu fra Filipu Kuniću, piscu latinske gramatike. S njime se g. 1860. kao 12- godišnjak zaputio u Carigrad, preko Jajca, Banje Luke i Gradiške pa dalje Savom, Dunavom i Crnim morem. U Carigradu je više od godinu dana pohađao franjevačku školu (nastavni jezik talijanski i novogrčki) a zatim se istim putem vratio u Bosnu. Stupio je u Franjevački red g. 1863. a dvije godine kasnije otišao da svrši filozofski i teološki studij u Đakovu (četiri godine); zatim je godinu dana proveo u Rimu, gdje je i zaređen za svećenika u rujnu 1870, upravo kad su talijanske čete zauzele Rim. Nedugo iza toga vratio se u Bosnu.
Služio je najprije kao kapelan i učitelj u školi u Fojnici. Imao je g. 1871. 170 učenika i učenica pa ih je podijelio, po ugledu na austrijske škole, u razrede i predavao im prije i poslije podne. Uspio je da se za njih podigne posebna zgrada. Uskoro je počeo (u Livnu i, nešto kasnije, u Fojnici) predavati gimnazijske te filozofske i teološke predmete do 1882. Predavao je iza toga deset godina vjeronauk u Sarajevu na velikoj gimnaziji, preparandiji i tehničkoj školi (1884-1894). Osim nastavničke djelatnosti bio je i župnik na Golom Brdu (1882-1884) i, kasnije, u Rami i Gračacu. Od ostalih, vrlo časnih, dužnosti valja navesti da je bio izaslanik vrhovnog poglavara Reda u hercegovačkoj, bosanskoj, dalmatinskoj i albanskoj provinciji te generalni vijećnik Reda. Zadnjih petnaestak godina proživio je u ramskom samostanu, gdje je i umro g. 1923. Inteligentan, uporan, te putovanjem i marljivim čitanjem dobro obrazovan čovjek i sposoban govornik, lako je osvajao svoje mlade slušatelje (ali i druge) pa su ga sa zanimanjem pratili i voljeli; zbog dugih brkova đaci su ga između sebe nazivali "fra Brko". Bio je odrešit i samosvjestan te bi bez uvijanja i ustručavanja rekao što misli. Jedan njegov znanac veli: "njegova ironija je pravi bič za slabiće i prišipetlje, zato ćeš jedva moći poželjeti boljeg uzgojitelja mladeži nego što bijaše 'naš fra Jerko'" (Prosvjeta, 1919, 71).
