MOJ POSJET VUKOVARU
-Autor: OS škola Ripci, Objavljeno 27.03.2024 14:00
Svanuo je i taj dugo očekivani dan. Još svi pomalo drijemni i nenaspavani krenuli smo u dvodnevni posjet Vukovaru i Iloku. Ulaskom u autobus atmosfera je dignuta na višu razinu. Put kroz Srednju Bosnu i Lašvansku dolinu prošao je uz pjesmu i veselo druženje. Jedni su uživali u razgledavanju krajolika dok su se drugi bez svakodnvnih školskih obveza veselili uz pjesmu, smijeh i šalu b. Prelskom granice i vožnjom od Vinkovaca prema Vukvovaru put su uljepšali naši dragi razrednici Snježana i Stanko
Prva destinacija koju smo posjetili bila je Trpinjska cesta. To je mjesto ostavilo na nas snažan dojam zbog svoje ne tako davne prošlosti. Na toj cesti koja je kasnije nazvana „Groblje tenkove“ uništeno je oko 400 oklopnih vozila, a najviše je uništio Marko Babić.
Put nas je dalje vodio prema Iloku gdje nam je bio osiguran smještaj u đačkom domu Srednje škole. Nakon što smo se smjestili, obišlli smo grad Ilok i njegove poznate lokacije: Principovac, Crkvu sv. Ivana Kapistrana, dvorac Odescalachi itd. Već pomalo umorni, došlo je vrijeme večere. Tradicionalno učenike i učitelje naše škole dočeka i ugosti poznati iločki vinar Mladen Papak koji je podrijetlom iz Rame, upoznao nas je sa svojom vinarijom i Iločkim podrumima .
Nakon lijepo prespavane noći, doručkovali smo u Iloku, zahvalili Mladenu na gostoprimstvu i ugodnom dočeku, te smo krenuli ponovno na prema Vukovaru Nastavili smo obilaziti Ovčaru, mjesto stravičnog masakra kao i Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Prošetali smo gradom i vidjeli neke kulturne znamenitosti . Poseban dojam ostavio je posjet Vodotornju simbolu obrane Vukovara. Iako je posjet Vukovaru bio emotivan, bilo je lijepo vidjeti kako se grad opravlja i kako se stanovnici ponosno bore za svoju budućnost.
Sve te destinacije ostavile su veliki trag u našim srcima. Patnja, tuga, bol i očaj koji su ljudi u to vrijeme doživjeli su nama bili nezamislivi. Ostala mjesta koja nisu vezana za Domovinski rat, a koja smo pojetili bili su rodna kuća kemičara Lavoslava Ružičke i barokni dvorac Eltz. Nakon toga šetali smo po gradu Vukovaru u kojem smo uočili most koji se protezao preko rijeke Vuke, a označavo je granicu Slavonije i Srijema. Vidjeli smo i zaštitni grada Vukovara -Vučedolsku golubicu.
U ovo uskrsno vrijeme grad je bio ukrašen lijepim predblagdanskom ruhom. Nakon svega toga svi smo bili umorni i osjetili smo da je vrijeme za polazak kući. Većina nas je na putu prema Rami bila napunjena posebnim osjećajima okoje smo doživjeli posjetom Vukovaru. Poslije svega doživljenog i i viđenog uvijek ćemo ovo pamtiti kao jedno nezaboravno i trajno iskustvo, čuvati sjećanje i trajnu uspomenu na hrabrost branitelja i stanovnika koji su pretrpjeli ogromnu žrtvu za očuvanje „Grada heroja“.
Katarina Tadić
