IZLET U NACIONALNI PARK UNA I BIHAĆ
-Autor: OS škola Ripci, Objavljeno 06.05.2024 20:07
„Putovanje-ostavlja vas bez teksta, a zatim vas pretvara u pripovjedača“-Ibn Batuta.
U zadnjih nekoliko godina naša putovanja su postala zaštitni znak škole. Iako se zna dogoditi da se ne možemo lako dogovoriti oko destinacije ipak na kraju prevladava glas većine da se ide na „kraća putovanja“. Nakon interesantnog i nezaboravnog jesenskog posjeta Višegradu ovaj put je dogovor pao na Bihać, nekima se sviđa drugima i baš i ne, ali ako većina odluči onda tako mora biti.
Jutarnji polazak iz kišne Rame nije baš puno obećavao ugodno putovanje, ali svi su složili da nam to neće pokvariti dan. Dok jedni još drijemaju u autobusu drugi počnju pomalo zagrijavati atmosferu. Tradicionalno ekipa na „ sećiji“ i oko nje je najveselija i najbučnija. Put nas vodi preko Livna gdje je napravljena prva stanka uz jutarnju kavu, zatim živopisnih krajolika Bosanskog Grahova, Drvara, Bosanskog Petrovca, gdje se na trenutak čini da je život stao.
Tridesetak kilometara prije Bihaća dočekao nas je fra Ivan Tučić naš Ramljak koji je na službi u Bihaću. On je bio vodič na našem izletu. Doći u Bihać a ne posjetiti Nacionlni park Unu bilo bi nezamislivo. Najpoznatiji slap Une je Štrbački buk. Do njega smo se vozili oko osam kilometara po uskom i jednim dijelom makadamskom putu, ali se isplatio svaki metar puta. Kad smo napokon došli prepustili smo se očaravajućim ljepotama prirode. Drvena šetnica uz rijeku lijepo je uređena. Snaga i buka vode, veliki broj posjetitelja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Slijedilo je zajedničko fotografiranje uz rijeku i divljenje viđenim nesvakidašnjim ljepotama.
Nakon nešto više o sat vremena razgledavanja, putovanje nastavljamo prema još jednom prirodnom fenomenu Japodskim otocima. To je pet riječni otoka (ada) koji tvore formu „ zelenog srca prirode“. Otočići su povezani drvenim mostićima, a okružuje ih i između njih prolazi Una. I ovdje dah zastaje na raznolikost i ljepotu koju nam priroda pruža i daruje. Sve je ovjekovječeno fotografijama za trajnu uspomenu i dugo sjećanje.
Naš vodič fra Ivan nas dalje vodi prema Bihaću do Crkve sv. Ante Padovanskog gdje je na službi. Bihać je specifičan po tome što ima tri Crkve sv. Ante Padovanskog.
Ivan je na zanimljiv način predstavio povijest crkve, njenu gradnju u najtežim vremenima komunističkog režima (1970-1972). Sadašnjom statistikom župljana. To je crkva koja danas služi za potrebe župljana grada Bihaća.
Posjetili smo džamiju Fethiju u samom centru u gradu, (u prijevodu-osvojena). To je bila crkva posvećena Sv. Anti koja je u osmanlijskom dobu pretvorena u džamiju.Građena je u gotskom stilu, s visokim krovom. Pored crkve se nalazio dominikanski samostan. Prilikom preuređenja crkve u džamiju, osmanlijski graditelji su ostavili ponešto od starih obrisa crkve. Džamija Fethija je jedna od najočuvanijih sakralnih građevina u Bosni i Hercegovini.
Na kraju smo obišli i treću crkvu posvećenu sv. Anti. Od nje je osta samo toranj. Građena je krajem XIX.st, a dovršena 1894. Devastirana je u II. svjetskom ratu. U blizini zvonika nalazi se i Kameno turbe. Pored puta zvonika nalazi se Kapetanova kula i Konak
Nakon razgledanja gradske jezgre, već pomalo umorni sijeli smo odmoriti i okrijepiti se. Posjet Bihaću nikako ne bi uspio, a da se ne obavi shoping. Cijela ekipa se razletjela po tržnom centru kao muhe bez glave. Na kraju smo se ipak skupili i krenuli prema Rami. Odlučeno je ići na „drugu stranu“ preko Mrkonjić Grada, Jajca...
Puni pozitivne energije i zadovoljni viđenim atmosfera u autobusu je na „visokom levelu“. Pjesma, smijeh ples ne prestaje. Približavajući se Rami ipak većina je umorna, drijema, spava. Samo nekoliko „hrabrih ratnika“ odlijeva ne klonuti glavom.
Iza ponoći dolazimo u Ramu,zadovoljni, sretni, napunjenih baterija smišljamo nova „kratka putovanja“ i avanture.
Zahvaljemo fra Ivanu na ugodnom i domaćinskom gostoprimstvu, originalnom i stručnom vođenju u obilasku Bihaća i prirodnih ljepota Une.
