OPROŠTAJNI GOVOR OD ILIJE FALETARA
-Autor: OS škola Ripci, Objavljeno 25.08.2014 13:16
Dragi naš nastavniče, razredniče, ravnatelju i treneru!
Ove kišne jesene svi smo očekivali sa prvim školskim zvonom čuti prodorni zvižduk sudačke pištaljke iz tvojih usta u sportskoj dvorani, a ti si nas i cijeli školski nastavnički kolektiv i učenike prošlih i sadašnjih generacija, prije početka školske godine, skupio tu kraj škole, u ripočkom groblju da se oprostiš od nas.
Ako se već morao dogoditi ovaj naš „đački rastanak“ čini se da je nekako logično da se dogodi tu negdje kraj škole, jer cijeli tvoj radni vijek odvijao se u školi, ponajviše u ovoj školi fra Jeronima Vladića.
Stariji su potiho i nama školarcima govorili o tvojoj ozbiljnoj bolesti, ali mi im nismo mogli povjerovati da tebi takvom uvijek fizički spremnom igraču bilo kakva bolest može oduzeti snagu i zdravlje. Učio si nas pobjedničkom duhu u svim utakmicama kada si znao boriti se ponekad malo i oštro za dobar rezultat pa smo te doživljavali kao jednog od nas dok igramo. Učio si nas discipliniranom radu i preciznosti sve do strogoće. A zapravo volio si nas u našim pobjedama i dobrim rezultatima koje bismo postizali u školi u svim igrama i natjecanjima. To se moglo vidjeti sve do pred samu smrt, kada si prije nekoliko dana, kao da te čekaju još mnogi treninzi u nogometnom klubu, iz bolesničke postelje telefonom zvao nogometaše poslije utakmice da ti ispričaju kako su prošli na utakmici.
Sve ljubavi u ovom svijetu imaju svoju dušu bez obzir je li im tjelesni okvir školski, sportski ili nekakav drugačiji. Takvu tvoju ljubav prema nama osjećali smo u školi, sportskoj dvorani, na igralištu i svugdje gdje smo zajedno s tobom bili na nastavi, u igri ili nekom školskom i sportskom druženju.
Dragi naš nastavniče, razredniče, ravnatelju i treneru, ostavljamo te da ovdje pod ovim borovima s pogledom na školu odmoriš svoje bolešću ispaćeno tijelo u pauzi iščekivanja nekog drugog poluvremena koje ćemo zaigrati u vječnosti pred nebeskim sucem koji ne poznaje žutih i crvenih kartona, nego samo radost i ljubav razigranih prijatelja koji se vesele susretu s njim u njegovu nebeskom prijateljstvu.
Rastajemo se s porukom: Molit ćemo dobroga Boga za tebe, da ti ne bude strogi sudac nego dobri nebeski Otac.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
